Na prirast i zdravlje životinja povoljno utiče kontrolisana i ugodna klima. Vodena para nastaje usled disanja životinja, ali i isparavanjem mokraće, balege i vode za čišćenje, ugljen-dioksid je posledica disanja životinja, ali i raspadanja balege i mokraće.Pored toga, nastaju amonijak i sumpor-vodonik, koji mogu da prouzrokuju bolesti i slabiji prirast, kao i koroziju opreme. Prema tome, vodena para, pojava gasova i povišena ili niska temperatura u objektu štetno da utiču na i životinje i na objekat i zbog toga moramo naći način da negativne posledice neadekvatne klime u objektu svedemo na minimum.
Pojava toplote zavisi od težine i aktivnosti životinja kao i od spoljašnjih vremenskih uslova. Neadekvatna temperature u objektu takodje može da bude vrlo štetna, pa je potrebno provetravanje, pa čak i hladenje. Svrha provetravanja je da se na farmama održi nivo toplote koji obezbedjuje ravnotežu izmedju toplote koje odaju životinje, s jedne, i transmisione toplote objekta i toplote dovedene vazduhom tzv.toplote provetravanja, s druge strane. Ovaj uslov može da se ispuni samo propisanim i regulisanim provetravanjem farmi.
Što se živine tiče, ona hranu i vodu pretvara u energiju potrebnu za život (rad organa i mišića, za održavanje telesne temperature) i rast, tj. za dobijanje na težini. Medjutim, kako živina nije 100% efikasna, stvara i veliku količinu nepotrebne toplote i vlage (u fekalijama i u procesu disanja). Živina proizvodi oko 11,6 kJ/h/kg toplote. To znači da, što su broileri veći, proizvode više toplote. Ako imamo 20 000 komada broilera težine 1.8 kg, oni će objektu osloboditi oko 417,600 kJ/h.
Količina proizvedene vlage takodje varira s obzirom na starost. Prethodno jato od 20.000 jedinki, gde su broileri težine 1,8 kg, može, zavisno od temperature, proizvesti 3785 l vode dnevno. U toku rasta, temperatura i relativna vlažnost vazduha u objektu se menjaju, ali radi optimalnog uzgoja ove parametere moramo držati u propisanim granicama.
Ranije se na farmama, radi odstranjivanja toplote, vodene pare i ugljen-dioksida, vršila izmena vazduha gravitacionim provetravanjem, pri čemu je otpadni vazduh strujao kroz otvore u krovu, a kroz prozore i vrata je ulazio svež vazduh u prostoriju. To je prirodna ventilacija.
Danas se za kontrolu protoka vazduha koriste ventilatori, uglavnom aksijalni, koji izvlače vazduh iz farmi (provetravanje sa stvaranjem podpritiska) ili pak deluju dvojako (provetravanje sa izjednačenjem pritiska). Cilj ventilacije je da obezbedi dovoljnu količinu svežeg vazduha u objektu, bez nepotrebnog rashladjivanja i stvaranja promaje u hladnijem periodu godine.
Naredna tabela prikazuje potreban nivo minimalne (zimske) i maksimalne (letnje) ventilacije u objektu u zavisnosti od težine. Prema ovoj tabeli i prema broju brojlera koje odgajate, možete vrlo lako izračunati potrebe za propisanom ventilacijom u Vašim objektima.